Meridijani –
energetska karta tijela

Autorica teksta: Sanja Novko

Meridijani su energetski kanali na tijelu kojima prolazi vitalna energija ili Ki/Chi.

Glavnih meridijana ima dvanaest i svaki od njih je energetska manifestacija pripadajućeg fizičkog organa ili funkcija pa s njima dijeli i ime. To su Pluća, Debelo Crijevo, Želudac, Slezena, Srce, Tanko Crijevo, Mokraćni Mjehur, Bubrezi, Trostruki Grijač, Osrčje, Jetra i Žučni Mjehur.

Nabrojeni meridijani nisu odvojeni, već čine zatvoreni energetski krug poput jednog velikog neprekinutog meridijana po cijelom tijelu, a koji zrcali dvanaest različitih kvaliteta našeg individualnog bića.  Svih dvanaest nabrojenih aspekata funkcionira u dinamičnom međuodnosu koji su Kinezi opisali kroz sustav Pet elemenata transformacije. Radi se o pet osnovnih obrazaca kretanja energije koji su formirali naše organe još u maternici naše majke, ali na koje i mi sami imamo utjecaj. Tako postavljeni sustav Pet elemenata transformacije omogućava nam slojeviti i isprepleteni pogled u stvarnost.

Stoga prema Tradicionalnoj kineskoj medicini ne govorimo samo o organu jetre, već o određenom aspektu tjelesno-mentalno-emotivno-duhovnog sklopa našeg bića. Pojednostavljeno kroz zamišljeni primjer, poremećaj u meridijanu Jetre može značiti da smo svojim dugoročnim prejedanjem prije spavanja ili pak potiskivanjem samoizražaja osujetili svoju sposobnost da se brže prilagodimo okolnostima, odnosno, izgubili smo svježinu uzlazne energije, a da bi se zaštitili od zahtjeva na koje ne stižemo odgovoriti jer za to nemamo energije, razvijamo krutost ili kolabiramo.

Saznanja zapadne medicine s područja psihologije dodatno su doprinijela širem tumačenju postojećeg kineskog sustava pa se tako svaka od kvaliteta također može opisati i kroz karakteristike naše osobnosti, pa zbog toga ponekad shiatsu praktičari u slobodnom razgovoru u duhu žargona spomenu „ambiciozni Jetreni tip“, „nečiju Srčanu osobnost“ ili za drugoga kažu „da poput uravnoteženog Debelog Crijeva lako prekida veze“. Naravno da je u našoj osobnosti i u našem biću prisutno baš svih dvanaest grupa karakteristika, no, jedinstveni smo sklopovi kod kojih su neki aspekti više izraženi, a drugi malo manje.

Tradicionalna kineska medicina meridijane opisuje kao rijeke koje teku našim tjelesnim krajolikom, zbog čega je važno brinuti o njihovoj protočnosti. Kada svoje rijeke zatrpamo lošim navikama, prehranom koja nam oduzima više energije na probavljanje nego što nam je daje, zaglavimo u istom tijesnom emotivnom krugu,  ne izmjenjujemo faze odmora i aktivnosti u ritmu koji nas puni; mi iscrpljujemo svoj prirodni resus snage i osobne moći. I to je upravo ono što je u shiatsuu na tragu energije koja je blokirana.

Upravo poput rijeke, meridijan ponire u dubinu tijela prema pripadajućem organu gdje se napaja, a potom izvire na površinu gdje kroz držanje tijela i tjelesno kretanje odaje naše unutrašnje stanje.

Pri svojem putovanju, rijeka formira razna ušća, na dijelovima je uža i plića, na dijelovima prividno miruje u jezeru. Upravo takve jezerne formacije su tsubo točke, odnosno akupunkturne ili akupresurne točke kroz koje je utjecaj na unutrašnjost još izravnija. Osim što se imenuju po meridijanu na kojem se nalaze, a pridodan im je i redni broj, Kinezi su točkama davali opisna, a ponekad i pomalo poetska imena poput More Chi-ja, Unutarnji Vrt, Nebeska Vodilja, Raskrižje tri Yina, Božja Vrata, Mladi Ocean, Kamena kuća starijeg brata, Veliki Eliminator, Eruptivni Izvor, Palača Tjeskobe ili Zaustavljeno zvono.

Svaka od točaka se tretira uglavnom pritiskom (akupresura, Shiatsu, Do-In vježbanje), iglicama (akupunktura) ili moksom (ugljeni štapić) u određenu svrhu.

U shiatsu tretmanu koristimo pritisak, najčešće duž meridijana, a glavni alat je dodir terapeuta.  Metoda kojom se shiatsu praktičari služe je stalna ritmička izmjena dijagnosticiranog stanja i djelovanja kroz tretman.  U podlozi toga stoji prihvaćanje da je promjena stalna, te težnja da pratimo tendenciju kretanja energije u tijelu s ciljem da klijenta podržimo u smjeru zdravlja.

To što meridijani nisu vidljivi golim okom ne čini ih manje stvarnim. Znatiželja o  tome koliko su stvarni i koliko je njihova primjena doista iscjeljujuća, već desetljećima navodi znanstvenike i ljude raznih drugih profesija da ih proučavaju najrazličitijim metodama. Od otkrića Kirlianove fotografije početkom prošlog stoljeća pa sve do magnetske rezonancije danas koja nam otkriva da na stimulaciju akupunkturne točke izravno reagira centar u mozgu vezan uz podraženu točku, rezultati istraživanja provođenih posljednjih desetljeća potvrđuju jasnu vezu između sustava meridijana i živčanog sustava.

Međutim, istraživanje Hiroshija Motoyame („The Functional Relationship Between Yoga Asanas and Acupuncture Meridians“ 1979, Hiroshi Motoyama – HEF Light Emissions Studies) dodaje ovim istraživanjima i nešto što nije u direktnoj vezi sa traženim rezultatima. On je proučavajući snagu meridijana prije, u toku i nakon tretmana kod primatelja i davatelja, uočio da je nakon tretmana energija u području srca davatelja vidljivo povećana i tako pokazao da tretmani sa sobom nose i aspekt suosjećanja.

A kako bi drugačije bilo moguće kroz shiatsu dodirnuti ili tretirati meridijan?